Čitajući ove živopisne i izravne stranice, fascinira nas osjećajnost i jasnoća kojom autor opisuje sebe, svoje misli i osjećaje. U jednom društvu poput našega, gdje je sve standardizirano, lijepo umotano, u bojama poredanima kao u katalogu, vrlo je teško, da ne kažem nemoguće, pronaći nekoga tko nije ukalupljen u vrijednosti koje su odredili mediji i kojima svatko treba biti poslušan, jer u protivnome…
Temeljni problem jest što je suvremenomu čovjeku najvažnije mišljenje koje je oblikovao slušajući tuđa mišljenja, bez primjenjivanja filtra razuma. Sve se svodi na neprekidno „kopiraj i zalijepi“. Ma dajte! Duboko sam uvjeren da svatko ima pravo na svoje misli, ali nitko ne može zahtijevati da i drugi moraju imati isto mišljenje poput njih samih. U tome leži jedan od ključnih uzroka kulturna rastakanja suvremenog društva.
Dok sam boravio u New Yorku i provodio istraživanje u bolnici „Mount Sinai“ za američku vojsku, ondašnji predsjednik SAD-a bio je J. F. Kennedy. U jednom njegovu govoru koji sam vidio na televiziji izrekao je rečenicu koja me pogodila i koje se dan-danas sjećam. Rečenica za koju bi vrijedilo da ju svatko čuje i prisjeti je se, barem povremeno: „… prečesto uživamo lagodnost mišljenja bez nelagode razmišljanja“.
Tomu u prilog Albert Einstein je govorio: „Važno je neprestance postavljati pitanja.“
Danas su sve rasprave o homoseksualnosti upakirane pod okriljem organizacija LGBT. Bilo koja zamisao, koja se samo malo razlikuje, proglašava se homofobijom, pa zato ne smijemo ni misliti.
Autor ove jasne i privlačne knjige u jednom svojem intervjuu, objavljenu na portalu BastaBugie, polazeći od onoga što se dogodilo profesorici Di Moncalieri, izjavio je:
„Ono što se dogodilo prof. Moncalieri još je jedna demonstracija lažljiva i neliberalna obilježja skupina LGBT. Vjeroučiteljica koja je završila na medijskom stupu srama nije tek iznijela svoje mišljenje, već se osvrnula na konkretne, znanstvene činjenice koje se odnose na homoseksualnost.
Uglavnom, jasno je potvrđeno da nastavnica ima pravo izraziti vlastito mišljenje, čak i o homoseksualnosti: to pravo nam jamči ustav i nema opravdanja za one koji žele ušutkati tuđe mišljenje. To je, nažalost, već postalo glavno obilježje organizacija LGBT: neprestance nas iskušavaju i zbog toga nam lažu u pogledu zakona i znanosti, koristeći pritom namjerno pristran jezik, da bi demonizirali onoga tko misli drugačije.“
Svakako, nikoga se ne smije diskriminirati ili prezirati zbog homoseksualnih sklonosti. Dostojanstvo svakog čovjeka je sveto i nitko ga ne smije napadati, jer je svaki čovjek Božje stvorenje, prema riječima Svetog pisma: „’Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična…’ Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.“ (Post 1, 26 – 27)
Također Katekizam Katoličke crkve potvrđuje: „Nemali broj muškaraca i žena pokazuju duboko ukorijenjene homoseksualne težnje. Ta objektivno neuredna sklonost za većinu njih predstavlja kušnju. Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije.“ (2358)
Vjeroučiteljica Moncalieri govorila je o psihološkim problemima, ali njezino izlaganje interpretirano je kao da je govorila o homoseksualnosti kao o bolesti. Stoga, osim što fasciniraju svojim opisom osjećaja, poriva i emocija nekoga tko je proživio homoseksualno iskustvo, ali i trnovit put kojim je morao proći da bi povratio svoju prvotnu osobnost, ove stranice dokazuju i koliko je beznačajno tvrditi da sve to nije moguće.
Onaj tko pokušava promijeniti nešto u svojem životu nije izdajnik domovine, već slobodan čovjek, koji traga za istinom u svojem životu. Naš ustav potvrđuje da je to njegovo pravo.
Dakle, zašto ga ne bi smio slobodno ostvarivati?
Otprilike 50 godina prije Krista Hipokrat je u jednom od svojih aforizama izrekao: „Postoje dvije stvari: znanost i mišljenje. Znanost dovodi do spoznaje, mišljenje dovodi do neznanja.“
Bravo, Luca, što nam pomažeš da iziđemo iz neznanja!
Prof. Tarcisio Mezzetti
S velikom sam pozornošću i zanimanjem pročitao ovo svjedočanstvo Luce, kojeg sam imao prigodu susresti više puta. To je jedno osobno svjedočanstvo, dirljivo i u mnogočemu odvažno; čita se otvorena i slobodna duha, bez gajenja predrasuda, sa sviješću da je srce svakoga ljudskog bića jedno otajstvo, otajstvo ljubavi, čiju istinu nije uvijek lako proniknuti dokraja.
Luca prepričava svoj put, satkan od bježanja i tame. U jednom je trenutku otkrio ljepotu svjetla koje rasvjetljuje dušu. I sve započinje na nov način.
U jednom vremenu, u kojem prijezir prema „drugačijem“ dovodi do nerazumne, a nerijetko i ubojite netrpeljivosti, ovo je priča na koju se trebamo posebno osvrnuti, osluškujući Boga, koji nas voli onakve kakvi jesmo da bi nas učinio onakvima kakvima nas on želi. U naše vrijeme, kada često određeni kulturni konformizam pretjerano banalizira temu spolnog identiteta, optužujući previše olako za homofobiju onoga tko, nadahnut evanđeljem, temu ljudske spolnosti izlaže na način koji je protiv struje, ovo svjedočanstvo Luce primjer je koji treba promatrati bez osude u pogledu onoga tko ima drugačiji izbor.
Svatko u dubini srca traži sreću i gladan je ljubavi. Luca nam govori kako je pronašao sreću koja je u suživotu s patnjom i trudom.
Dakle, kada bolje pogledamo, njegova priča može biti ohrabrenje onomu tko je u potrazi, kao i podrška onomu tko, koprcajući se u naporima svojeg života, ne zna komu bi se obratio. U ovoj knjizi može naići na otvorena vrata i put koji su drugi već prošli te će mu zbog toga biti lakše njime poći.
Onomu tko je vjernik zagrljaj Marije, Majke Božje, oduvijek je sigurno utočište i utješan vodič prema susretu s Isusom, jedinim istinskim odgovorom na životna pitanja koja nastanjuju ljudsko srce.
Mons. Giovanni D’Ercole
Neobično sam sretan što sam naišao na ovu knjigu, svjedočanstvo radikalne promjene života po Kristu, dragog Luce. Tijekom jednog hodočašća u Međugorje, vidjelica Marija nam je govorila o predivnim plodovima dolaska Kraljice mira u ovo mjesto, izdvojivši neke konkretne osobe i situacije. Tada je spomenula i Lucu, dodavši kako bi bilo odlično da se njegova knjiga prevede na naš jezik. Točno šest mjeseci nakon, evo knjiga je spremna za tisak. Nadahnuća dobivena u Međugorju ne smiju se odbaciti!
Što reći o ovom životopisu, o ovoj istinitoj priči istinskog obraćenja jedne duše koja je toliko toga prošla da bi konačno upoznala Istinu? Ta će nas priča šokirati, frapirati, također pozvati na obraćenje, potaknuti na posvećenje života. Ne znam jesam li ikada prije nešto ovako dojmljivo čitao! Preporučam svim, baš svim srcem da tko god može uzme u ruke i uzme k srcu ovo djelo – svjedočanstvo Božjeg neizrecivog milosrđa. Kliktat ćete zajedno sa mnom: Bog je dobar, Isus je živ, aleluja, aleluja, aleluja! Ponavljat ćete to neprestano, čitajući i pročitavši ovu tako bolnu, tako iskrenu, tako veličanstvenu priču, koja će vam detaljno, stručno, jednostavno objasniti sve što možete i trebate znati o homoseksualnosti i homoseksualizmu, ali i toliko toga više!
Godinama se i sam susrećem s duboko ranjenim osobnostima, mučnim padovima te vrućom čežnjom mnogih koji nisu sretni ni zadovoljni glede svojih nagnuća prema istom spolu. Ovdje nećemo naći ni jednu jedinu riječ napada, osude, netrpeljivosti ili antagonizma prema njima. Suosjećanje, milosrđe, mogućnost pronalaska novog života i prave sretnosti – to je ono što ovo djelo nudi. To je ono što i ja pokušavam pružiti kao svećenik u sakramentu pomirenja, u zagovornoj molitvi nad osobama s problemima u kojima je Luca, kako ćete čitati, umirao i patio, sve iznova i sve gore. Želim najiskrenije i s velikom ljubavlju reći djevojkama i momcima, ženama i muškarcima, djeci koja su zbog bilo kojeg, poznatog ili nepoznatog razloga, zapetljana u komplicirane niti homoseksualnih poriva ili praksi: ako ste nesretni, dođite k Isusu Kristu, dođite Gospi, dođite svećeniku i dozvolite da vam Gospodin otvori vrata slobode, radosti, mira i istinske ljubavi. Molim vas, ne odgađajte taj susret! Evo, ovaj će vas svećenik sigurno strpljivo, s velikim poštovanjem poslušati, ispovjediti, moliti za vas, uputiti kako da prolazite borbe i zajedno s vama i plakati i veseliti se. On nudi i inicijativu „U Kristu slobodni“ – poslanje izmoljeno i dobiveno u Međugoru, gdje je i Luca našao svoj put kući. Hrabro! Hrabro!
Fr. Marko Glogović, pavlin
