Ime čovjeka suvremeni je roman Gorana Rukavine o vjeri, odgovornosti i identitetu.
Godinama je govorio kada je trebalo govoriti, šutio kada je šutnja čuvala mir, tješio druge i ostajao ondje gdje bi mnogi odavno otišli. Njegov život ne potresa veliki skandal, nego jednolično ponavljanje: isti sastanci, iste rečenice i red koji nastavlja funkcionirati dok se čovjek u njemu polako gubi.
Susret u antikvarijatu, udovica kojoj nije posvetio istinsku pozornost i jedna rečenica koju više ne uspijeva zaboraviti otvaraju pukotinu u njegovu urednom životu.
Feliks nije prestao vjerovati. Počeo se bojati da je predugo vjerovao vlastitoj ulozi – i da Bog možda ne šuti, nego više ne govori jezikom kojim se Feliks naučio braniti.
Ime čovjeka psihološki je i duhovno intoniran roman o savjesti, identitetu, odgovornosti i hrabrosti potrebnoj da se čovjek ponovno susretne sa samim sobom.
